Ovo
je jedan od romana Agate Kristi koji mozemo svrstati
u klasike kada je ona u pitanju. Tu se u pravom
smislu reci moze videti njeno, ne samo umece kada
je smisljanje zapleta u piatnju, vec i umece koje
mozemo zaista nazvati umecem velikog pisca. Saslusati
pet prica, potpuno razlicitog stila, koje manje
ili vise optuzuju istu osobu, uz odredjene prisutne
nijanse u smislu da li neko opravdava njen postupak
ili ne... i na kraju ipak izvesti sve dokaze da
upravo ta osoba nije kriva - to zaista predstavlja
umece...
Veliki uspeh je postigao naravno
i Herkul Poaro resivsi slucaj koji se odigrao pre
sesnaest godina. Mogao je da se osloni samo na price
pet glavnih aktera ove drame, na njihovo (krhko)
secanje o necemu sto jeste ostavilo traga u njihovim
zivotima, ali sto se ipak desilo dosta davno, da
bi moglo biti pouzdano... Herkul Poaro, odnosno,
naravno, Agata Kristi, opet dolazi do onih nijansi
u pricama koje ce doprineti otkrivanju istine.
I
nama je evidentno vec na samom pocetku romana da
Karolajn Krejl nije ubila svog muza. Mada je Agata
mogla da ucini roman neuobicajenim i da Poaro ipak
dodje do saznanja da jeste i da je ceo slucaj donekle
vodio bespotrebno, odnosno samo radi toga sto ga
je to zamolila njena cerka. Kada je napunila 21
godinu, cerka Karolajn i Amijasa Krejla saznala
je istinu o svom poreklu. Njena majka je navodno
ubila njenog oca, sudjeno joj je, osudjena je na
dozivotnu robiju i umrla posle godinu dana provedenih
u zatvoru. Pred smrt napisala je cerki pismo u kome
porice krivicu. Mala, a sada velika, Karolajn Krejl
mora da zna sta je prava istina. Zato je angazovala
Herkula Poaroa. Kada ga je ugledala - bila je razocarana,
misleci da je mnogo mladji. On je umiruje: "Covek
ne koristi, znate, samo misice. Nije potrebno da
se savijam i merim otiske stopala i skupljam opuske
od cigareta i ispitujem savijene travke. Dovoljno
mi je da se naslonim u svojoj stolici i razmisljam.
Ovo - potapsao se po svojoj jajolikoj glavi - ovo
funkcionise!..."
Iako
je devojka bila ubedjena u nevinost svoje majke,
Poaro je osecao kao svoju duznost da je upozori
da on ne prihvata njenu uverenost u nevinost njene
majke i ako on bude otkrio da istina govori drugacije
ona ce morati da je prihvati. A Poaro prihvata slucaj,
svestan da je sve sto ce od sada imati nesto malo
uvida u arhiv policije, u stare novinske isecke
i secanja ljudi koji su radii na tom slucaju pre
sesnaest godina ili bili direktni ucesnici i svedoci.
Poaro najpre odlazi do tadasnjeg branioca Karolajn
Krejl, zatim javnog tuzioca, obilazi bivseg nacelnika
policije koji je vodio slucaj i od svih njih saznaje
dosta toga da moze da sagleda opstu sliku o ovom
slucaju.
Amijas
Krejl je bio slikar, a uz to i veliki zenskaros.
Kada je otrovan, bio je u vezi sa mladom Elsom Grir
i pretpostavka je bila da je to bio dovoljan motiv
njegovoj zeni da ga ubije, posto su postojale izjave
svedoka da je nameravao da je napusti i ode sa mladom
i zanosnom devojkom. Price su takodje govorile i
o tome da je njemu "neverstvo" bilo drugo
zanimanje, da nije mogao ni umeo da se odupre zenskim
carima. Medjutim, svima se cinilo da je sa Elsom
drugacije i ozbiljnije. Karolajn Krejl je imala
motiv, imala je i priliku kada je muzu odnela flasu
hladnog piva da se osvezi. U casi iz koje je pio
nadjeni su tragovi otrova, a flasica sa otrovom
je nadjena medju stvarima njegove zene, ona je zatecena
kako u panici brise tragove prstiju sa pivske flase
kada je njen muz pronadjen mrtav, ona je imala i
priliku da ukrade otrov iz laboratorije njihovog
suseda Meredita Blejka... A postojala je i njena
pretnja, doduse izrecena u afektu - da ce ga ubiti
ako se ne resi devojke... i sve to pred svedocima...
Jednom recju - sve je govorilo u prilog tome da
je upravo ona ubila svog muza. A ona se na sudu
uopste nije branila. Odbrana se bazirala na tome
da je Amijas Krejl sam uzeo otrov sto je bilo nespojivo
sa njegovom licnoscu.
Ko
su bili ostali akteri ove drame? Ako izuzmemo njihovu
cerku, tada petogodisnju devojcicu, tu su bili Andjela
Voren, Karolajnina mladja polusestra koju je ova
jos u detinjstvu obelezila za ceo zivot bacivsi
pritiskivac za hartiju na nju, unakazivsi joj lice
pri cemu je dete i oslepelo na jedno oko. Vodjena
grizom savesti, posle smrti roditelja, primila ju
je kod sebe i nastavila da se brine o njoj sa predanoscu,
pokusavajuci da joj sto vise olaksa zivot i sacuva
je od svega sto je moglo da je zadesi. Kada je uhapsena
uredila je da se devojcica posalje na skolovanje
u inostranstvo. Tu su bili braca Filip i Meredit
Blejk koji su odrasli sa Emijasom i Karolajn, obojica
pomalo zaljubljeni u nju, stalno su prigovarali
Emijasu zbog nacina zivota koji vodi i zbog toga
sto povredjuje Karolajn. Filip Blejk je bio najbolji
Emijasov prijatelj koji nikada nije oprostio Kerolajn
sto ga je ubila. Bio je duboko uveren u njenu krivicu.
Bila je tu i Andjelina guvernanta Sesili Vilijams
koja je obozavala Karolajn i divila joj se zbog
nacina na koji dostojanstveno trpi ponasanje svog
nevernog muza i prisustvo druge zene u kuci... I
bila je naravno ta druga zena, mlada i lepa Elsa
Grir koja je imala samo jedan cilj - lagodan zivot.
U tome je uspela. U medjuvremenu se udavala nekoliko
puta i iz svakog braka izlazila sve bogatila. Trenutno
je bila Ledi Ditisam.
U
jednom su se svi slagali, Emijas i Karolajn su se
voleli bez obzira na njihove svadje i njegova neverstva.
On je jedino ispred svega stavljao svoje slikanje
i nijedna zrtva nije bila prevelika ako je u pitanju
bila dobra slika, onakva kakvu zeli da dobije. Iako
nije slikao portrete, Elsa Grir je bila toliko napadna
da ga ubedi da je slika da ni ona nije prezala ni
od cega da bi uspela u svom naumu. Ubrzo je i sam
Amijas imao osecaj da slikajuci Elzu, mladu i punu
zivota, zapravo slika svoje zivotno delo. Nista
mu drugo nije bilo vazno. Dok ne zavrsi svoju sliku
- za njega je postojala samo Elza. Ovoga puta je
Elza zaista bila jedna od zena sa kojima je bilo
drugacije.
Posle
razgovora sa zvanicnicima koji su vodili ovu istragu,
Poaro shvata da je doslo vreme da poseti petoro
ljudi koji su takoreci bili svedoci zlocina. Bivsi
nacelnik Hejl mu govori da je lud sto se u to upusta
jer ce se njihove price prilicno razlikovati. Posle
svih tih godina niko od njih se nece secati istih
detalja... Paoro mu odgovara: "...To
je ono na sta najvise racunam. To ce mi pokazati
pravi put..." To je nama vec dobro
poznati nacin na koji Poaro dolazi do istine - slusajuci
lazi. Ovoga puta to nece biti lazi vec pet istina...
s tim, da ako znamo da Karolajn Krejl nije ubila
svog muza, to je ucinio neko od ovih petoro ljudi
i jedan od njih ce lagati, ali ce se zaista svako
od njih secati necega drugog... Poaro i racuna sa
tim da ce uspeti da uhvati tu tananu nit koja ce
deliti istinu od lazi...
Sledi
njegov razgovor sa tih petoro ljudi. Dovoljno ih
je upoznao do tada da bi znao kako da im pridje.
Kod Filipa Blejka igrao je na kartu njegove privrzenosti
prijatelji Emijasu, kod njegovog brata Meredita
na njegovu evidentnu ljubav koju je osecao kod Karolajn,
kod Andjele na mrznju koju je osecala prema Emijasu
zbog toga sto je varao njenu sestru a nje hteo da
se resi poslavsi je u internat, kod guvernante opet
na neznu zensku privrzenost zbog patnji koje je
osecala Karolajn u takvim nesredjenim porodicnim
okolnostima i na kraju kod Ledi Ditisam, odnosno
nase male Elze Grir, racunao je na cvrst karakter
i ljubav prema Emijasu i mrznju prema Karolajn...
Sve u svemu Poaro je dobro naoruzan krenuo da trazi
istinu...
Prisustvujemo
pripovedanju jedne iste price na pet nacina. I dok
jedan prica s ljubavlju, drugi sa zestinom, neko
sa smirenoscu, a neko sa gorcinom, Poaro ulazi ne
samo u karaktere svih tih ljudi, nego zaista i oseca
kao da je na mestu na kome se zlocin i desio pre
sesnaest godina. Nisu mu se svi obradovali, a posebno
ne cinjenici da pred njima ozivljava davno zavrsenu
pricu koju su svi oni zeleli da zaborave. Usput
naravno i saznaje mnoge druge detalje koji nisu
bili pomenuti tokom istrage ali svako od njih, osim
njene polusestre, Andjele Voren, tvrdi jedno isto
- Karolajn Krejl je ubila svog muza iz ljubomore.
Neko je opravdavao njen cin, neko nije, ali sve
su se price svodile na isto...
Poaro
ne bi bio to sto jeste kad ne bi primetio neke nesaglasnosti
u njihovim izjavama... Kao i obicno resava da ih
na kraju sve okupi upravo na mestu zlocina. Posle
sesnaest godina svi se vracaju u tu kucu, u vrt
i mali paviljon u kome je Emijas slikao i gde se
desilo ubistvo. Suocava ih jedne sa drugima i sa
njihovim pricama. On cita pismo koje je Karolajn
ostavila svojoj cerki, ali i drugo koje je dobila
njena polusestra Andjela... On uocava razliku i
optuzuje jednoga medju njima za smisljeno ubistvo
koje je bez imalo osecaja stavljeno u krivicu drugome.
Tako da prakticno dolazimo do toga da je jedna osoba
bila kriva za smrt dvoje ljudi... ali ko je od njih
mrzeo i Emijasa Krejla i a Karolajn Krejn... toliko
da precuti zlocin i pusti drugoga da bude osudjen...
Cinilo se nemoguce...
Elza
bi mozda ubila Karolajn ali je obozavala Emijasa...
Da li je on slucajno popio otrovano pivo koje je
bio namenjeno Karolajn...? Filip Blejk je obozavao
svog prijatelja, ali je bio i berzanski posrednik...
bez mnogo svojih sredstava... Da li se posluzio
prijateljevim novcem, spekulisao na berzi, izgubio
i to video kao jedini nacin da se spasi afere i
zatvora... Poarou se i cinio kao bezobziran i brutalan
covek... Da li je Meredit ubio Amijasa zbog toga
sto je isuvise voleo Karolajn da bi gledao kako
pati... a onda precutao zlocin pustivsi nju da ispasta
mozda i zbog toga sto je jednom davno odbila njega
i izabrala drugog...? Da li se odana guvernanta
uplasila da ce izgubiti posao ako Andjelu posalju
u internat kako se pricalo pa je resila da udruzi
svoju mrznju prema njemu i nevernim muskarcima uopste
sa svojim interesima... mada je volela Karolajn...
ipak je mogla da precuti, jer ako se borila za svoju
sluzbu, borila bi se i za svoj zivot... Mozda je
i mlada Andjela Voren toliko mrzela Emijasa da nije
mogla da se kontrolise videvsi u tome jedini nacin
da ga se resi a da ujedno precuti zlocin osvetivsi
se tako i svojoj polusestri za to sto ju je obelezila
za ceo zivot...?
Poaro
je sagledavsi sve njihove price, odlucio da svakome
od njih postavi jos samo po jedno pitanje. Filipa
Blejka je pitao o onoj noci kada je Karolajn Krejl
vidjena kako izlazi iz njegove sobe, Meredita Blejka
je pitao kojim redom su njegovi gosti napustili
njegovu laboratoriju, Elzu je pitao da li tacno
da ju je Meredit Blej zaprosio po zavrsenom sudjenju,
guvernantu je pitao cime je tacno Karolaj Krejl
udarila svoju polusestru kao bebu... a dok je isao
ka stanu Andjele Voren - shvatio je da nju ne zeli
da pita vise nista... osim mozda koju knjigu je
citala u vreme kada se desila tragedija... On je
znao koju knjigu je citala. Trebala mu je samo potvrda...
On je znao sve... Zacudjenoj Andjeli odgovara: "Hocu
da vam dokazem, gospodjice, da cak i beznacajne
sitnice otkrivam kao neki madjionicar. Znam mnoge
stvari koje mi niko nikad nije rekao..."
Kao
sto znamo Poaro nikada nije bio osoba koja se povodila
za tudjim misljenjem, vec je zeleo da oformi svoje.
Njegova duznost u ovom slucaju nije bila da prihvati
tudja gledista vec da sve sam ispita i da se uveri
da se cinjenice slazu sa iznetim tvrdjenjima i u
situaciji dok on objasnjava prisutnima kako se desio
zlocin... jedna od pet osoba koja je bila optuzena
uzviknula je da to nije tacno i da bi samo budala
u to mogla da poveruje... Smireni Poaro joj odgovara:
"Ja nisam budala, a sem toga, to i ne
mislim. U stvari veoma dobro znam ko je ubio Emijasa
Krejla..." Ko je ubio Emijasa Krejla
saznacete i vi ako do kraja procitate ovaj roman
uzbudljiv i napet na svakoj svojoj stranici...