Towards zero
Prema nistici
Globus (Zagreb)
Jugoslavija
1976.god.
243 str.
Prevod: Giga Gracan
Biblioteka Djela Agathe
Christie
Towards zero
Proti nicli
Presernova druzba (Ljubljana)
Jugoslavija
1987.god.
233 str.
Prevod: Joze Stabej
Zbirka Za lahko noc
Towards Zero
Nulta tacka
Narodna knjiga & Politika
(Beograd)
Srbija i Crna Gora
2004.god.
246 str.
Prevod: Tamara Djordjevic
Biblioteka Bestseler
Knjiga br. 20
God. 1944, Glavni lik: Nacelnik
Battle
UKRATKO: Koja je veza izmedju neuspelog
pokusaja samoubistva, pogresne optuzbe za napad na devojcicu
i romanticnog zivota poznatog tenisera? Obicni posmatrac
verovatno nece pronaci nikakvu vezu. Medjutim kada se
skupe zvanice na kucnoj zabavi na imanju Gull's Point,
u primorskoj kuci postarije udovice... raniji dogadjaji
poprimice dramaticno znacenje.
Agatha
Christie i Gerald Verner su 1956. godine izvrsili adaptaciju
njenog romana "Towards Zero". Premijera je
odrzana 04.09.1956. godine u Old St. James Theatre u
Londonu.
TV - Towards Zero, 2007 (UK/Granada Television)
85 min.
Film Towards Zero
pred gledaocima se nasao 28. januara 2007. godine.
Po scenariju Kevina Elyota reziser David Grindley
je na lokaciji grada Salcombe u Devonu (Engeska) snimio
ovaj film u kome pored Geraldine McEwan kao Miss Marple
igraju i Tom Baker (Freddy Treves), Julie Graham (Mary
Aldin), Paul Nicholls (Ted Latimer), Julian Sands
(Thomas Royde), Alan Davies (Superintendent Mallard),
Eileen Atkins (Lady Camilla Tressilian), Greg Wise
(Neville Strange), Zoe Tapper (Kay Strange), Saffron
Burrows (Audrey Strange), Greg Rusedski (Merrick),
Wendy Nottingham (Mrs. Rogers), Amelda Brown (Barrett),
Peter Symonds (Hurstall), Jo Woodcock (Alice), Ben
Meyjes (Tipping), Thomas Arnold (Jones), Mike Burnside
(George), Eleanor Turner-Moss (Diana Brinton), Guy
Williams (Dr. Lazenby) Kako sam uspela da saznam,
iako se Miss Marple ne pojavljuje u ovom romanu Agate
Kristi, film u svemu prati radnju romana osim sto
je jedna od gosci Lady Tressilian i nasa stara dama
koja se ukljucuje u resavanje ubistva na njenom imanju...
Geraldine McEwan kao Miss Marple i
Julie Graham kao Mary Aldin
11.09.2005. Svetlana Andjelic,
urednik stranice, Beograd
***
U ovom odlicnom romanu pisac polazi od jedne interesantne
i prilicno istinite pretpostavke o kojoj ne razmisljamo
mnogo u svakodnevnom zivotu, a itekako se moze primeniti
i na njega. Sigurno se svako od nas bar jednom u
zivotu zapitao - sta bi bilo kad bi bilo... i da
sam samo uradio ono, da li bi tada... itd. U ovom
slucaju rec je naravno o ubistvu.
Grupa sudija, advokata i pravnih savetnika na celu
sa cuvenim advokatom, starim gospodinom Trivsom,
sedela je jedne veceri okupljena oko kamina i razgovarala
na svoju nepresusnu temu - na temu zlocina. Kada
je cuveni advokat upitan za svoje misljenje o trenutno
aktuelnom zlocinu za koje je upravo zavrseno sudjenje,
on je poceo svoj monolog koji na izgled nije imao
veze sa temom. Rekao je "...Dobre detektivske
price imaju pogresan pocetak! One pocinju ubistvom.
Medjutim, ubistvo je kraj. Prica pocinje mnogo pre
toga - neretko godinama ranije - sa svim uzrocima
i dogadjajima koji odredjene ljude u odredjeno vreme
odredjenog dana dovode na odredjeno mesto... Svi
putevi krecu prema jednoj zadatoj tacki... A onda,
kada za to dodje vreme - sve ce izaci na videlo!
To je taj nulti cas. Da, svi putevi vode ka nultoj
tacki..."
Te iste veceri, kada je stigao kuci, otvarajuci
svoju postu i citajuci jedno pismo kojim mu hotel
u kome je stalno letovao i u kome je i sada imao
rezervisan boravak otkazuje svoje usluge zbog renoviranja,
svestan da ce morati da odsedne na drugom mestu,
kao da je i sam pomalo imao osecaj da se krece ka
nekoj zamisljenoj nultoj tacki. Dalje, prica ide
na isti nacin, opisujuci nam aktere jedne buduce
drame - drame koja ce se dogoditi tek za nekoliko
meseci.
Mesec je januar. Prvo upoznajemo Angusa Mek Virtera
koji se, spasen u pokusaju samoubistva, oporavlja
u bolnici. Besan, sto nije uspeo, jer kako kaze
bolnicarki - on nema za sta da zivi. Zdravlje mu
je naruseno, zena ga je ostavila zbog drugog, nema
posao, nema ustedjevine i nema ni nadu da ce se
nesto od toga promeniti. Medjutim, ona je jos neumoljivija
u svojoj prici: "Ne valja da se ubijete.
Covek mora da nastavi da zivi, svidjalo mu se to
ili ne. Nemate pravo da sa svojim zivotom cinite
sta vam je volja. Mozda ste potrebni Bogu. Mozda
je vazno upravo to da negde postojite - i da nista
ne ucinite - da jednostavno budete na oredjenom
mestu u odredjeno vreme i mozda cete jednog dana
proci nekom ulicom i samim tim uraditi nesto veoma
vazno..." Da li je to ta nulta tacka za
gospodina Mek Virtera?
Februara meseca prica nas dovodi do jedne druge
sobe u kojoj "buduci ubica" sklapa poslednje
kockice ubistva koje namerava da pocini. Detaljno
razradjuje plan ne prepustajuci nista slucaju i
predvidjajuci sve moguce rezervne varijante za slucaj
da nesto ne krene kako treba. Ali strogo je naznacio:
vreme, mesto, zrtvu i nacin izvrsenja zlocina. Od
toga nema odstupanja. I on ide ka jednoj tacki.
U martu, nadzornik Betl ima problema sa svojom cerkom,
sesnaestogodisnjom Silvijom, bolje reci sa direktorkom
njene skole. Naime, Meri je bila optuzena od strane
direktorke za neke sitne kradje iz skolskih ormarica
drugih devojaka i priznala je svoju krivicu. Betl,
odlazi u skolu da razgovara sa direkorkom i svojom
cerkom, znajuci da ona nije kriva, ne zato sto je
njegova cerka nego zato sto je Betl bio odlican
psiholog i posmatrac... On je znao, da krivac pre
svega uvek izgleda zadovoljno, bolje reci - samozadovoljno.
I upravo takav pogled srece u hodniku skole kod
jedne njene drugarice - miran i zadovoljan pogled
koji je vidjao bezbroj puta u svojoj karijeri. Njegova
cerka se posle ovih njegovih reci slomila i izjavila
da je popustila i priznala posle velikih pritisaka
kojima je bila izlozena. Betl joj govori ocinski:
"Ovakve situacije postoje da bi nas iskusale
i da bismo videli koliko smo jaki. Bar ja tako mislim.
Ne vidim nijedan drugi razlog..." Razlog
je postojao jer i Betl se u stvari krece ka toj
istoj tacki i ugledace isti samozadovoljni pogled
jos jednom u svojoj karijeri i susresce se sa krivcem
koji potpuno nevin priznaje svoju krivicu.
Aprilski topao dan u domu Nevila Strejndza, poznatog
britanskog tenisera. Mlad, lep, uspesan, bogat,
ozenjen prelepom, deset godina mladjom Kej - jednom
recju - srecan covek. Njegova zena Kej, crvenokosa,
predivnog tamnog tena, zgodna, tamnih ociju - bila
je jednom recju (kako Agata kaze) - ubitacna. Oni
prave planove za predstojece leto. I dok bi Kej
radije krstarila jahtama severnim morem, Nevil insistira
da idu u Gals Point, dom Ledi Tresilijan, bogate
udovice koja ga je sa svojim pokojnim muzem odgajila,
obzirom da je kao dete ostao bez roditelja. Kej,
protestuje izmedju ostalog i zbog toga sto ce se
njen obozavani Nevil tamo susresti i sa svojom bivsom
zenom Odri koju je on nedavno sreo i pozvao da dodje
u Gals Point ovoga leta a koju Ledi Tresilijan naprosto
obozava i koja do danas nije oprostila Nevilu sto
ju je ostavio. Nevil je naime cak i insistirao na
tome da se dve zene napokon upoznaju. Njihov planirani
put u Gals Point, pretpostavljate vec, takodje je
kretanje ka nultoj tacki ovoga romana - tj. ka ubistvu.
Ledi Tresilijan i njena dalja rodjaka, odana druzbenica
i domacica Meri Oldin u Gals Pointu pripremaju sve
za docek Nevila i Kej, kao i Odri. Ledi Tresilijan
iako krhkog zdravlja i prilicno nepokretna provodeci
dane zavaljena u jastuke svoje spavace sobe na spratu
bila je vrlo britkog jezika i zivog duha. Pored
njih u kuci ce se tog leta vrlo cesto nalaziti i
Ted Latimer koji je mladi bonvivan i prijatelj od
Kej, cak se na momente stice utisak i da je bio
sa Kej u vezi pre nego se ona udala za Nevila. Tu
je i nas cuveni advokat Trivs koji je ne samo stari
prijatelj Ledi Tresilijan vec je i odseo u hotelu
u blizini imanja Gals Point.
Mesec je maj. I Tomas Rojd se sprema za put iz daleke
Malaje u Gals Point. Posle sedam godina dolazi u
Engesku. Tih, cutljiv, krupnog lica i pronicljivih
ociju, potajno zaljubljen u Odri, jos dok je bila
Nevilova zena, on stize u Englesku nadajuci se da
bi Odri sada mogla obratiti paznju na njega. Odri
mu je bila kao sestra kada su bili mali, obzirom
da je i sama bila siroce i da ju je prakticno odgajila
Ledi Tresilijan.
U junu se i gospodin Trivs spremao za put trazeci
hotel gde bi mogao da otputuje na odmor. Odabrao
je Soltkrik i starinski Hotel Balmoral Kort koji
bi mogao da odgovara njegovim zahtevima - imao je
natkrivenu terasu a i trazio je sobu iskljucivo
u prizemlju jer zbog slabog srca nije mu preporuceno
koriscenje stepenica, a i setio se svojih starih
prijatelja Tresilijanovih koji su stanovali u blizini.
I dok u julu Nevil i Kej vrse poslednje pripreme
za boravak u Gals Pointu, mada se pomalo razmazena
Kej nada da ce jos uvek moci da odgovori Nevila
od tog putovanja i susreta sa njegovom bivsom zenom,
u avgustu Angus Mek Virter, nas samoubica sa pocetka
price, dobija jedan dobro placen posao u inostranstvu
i resava da pre puta jos jednom poseti mesto sa
koga je hteo sebi da oduzme zivot - stenu blizu
Soltkrika, odnosno imanja Gals Point. "Bice
to, pomisli on, na smrt zabavno!"
Polovinom avgusta narednik Betl se takodje sprema
na odmor. Njegovi planovi da napokon sa porodicom
negde otputuje su propali zbog posla, tako da njegova
zena Meri sa decom odlazi sama na odmor. Da bi se
malo i on odmorio, po zavrsenom poslu on resava
da poseti sestrica Dzejmsa Lica koji je bio inspektor
u policiji Soltingtona. A Soltington je vrlo blizu
Soltkrika. I tako se svi nasi likovi sve vise priblizavaju
nultoj tacki.
Jedne veceri dok je Ledi Tresilijan odmarala u svojoj
sobi, svi drugi su sedeli okupljeni u salonu velikog
zdanja, a advokat Trivs koji je stigao u posetu
tog vikenda, na nagovor okupljenih prica jednu interesantnu
pricu iz svog bogatog iskustva - pricu o jednom
davnom zlocinu koje je pocinilo jedno dete. Tada
je oslobodjeno krivice ali mudri Trivs nije bas
verovao u njegovu potpunu nevinost i upitao se naglas
pred svima "Da li jos uvek ima dusu ubice?
To je bilo davno, ali bih uvek mogao da prepoznam
tog malog ubicu, imao je izvesnu telesnu specificnost..."
Ubrzo se desava zlocin i to ne jedan, nego dva,
odnosno za ovaj drugi mi nekako intuitivno naslucujemo
da je ubistvo a to nam i potvrdjuje narednik Betl
na kraju romana. A ubica je neko od ljudi okupljenih
oko kamina te veceri. Interesantno je i to nam Agata
dozirano, jos od prvog upoznavanja sa likovima,
prikazuje izvesne telesne osobenosti svih likova,
tako da mi nesvesno pocinjemo da pripisujemo krivicu
jednom po jednom liku. Gospodjica Meri Oldin je
od rodjenja imala beli uvojak kose, Tomas Rojd ima
ukocenu ruku koja nije mozda samo posledica zemljotresa,
Ted Latimer ima glavu prilicno neobicnog oblika,
Odri ima veliki oziljak od ujeda psa na uvetu jos
iz detinjstva, Nevil ima mali prst na jednoj ruci
kraci nego na drugoj pa cak i kod Kej se moze reci
da obicno crvenokosa deca imaju svetlu put i svetle
oci tako da je njena tamna put sa crnim ocima i
nesvakidasnja lepota morala biti primecena jos u
ranoj mladosti...
Ovde se takodje suocavamo sa obrascem cestim u Agatinim
knjigama kada je zapravo ubijena "pogresna"
osoba, a onaj ko je najsumnjiviji tj. najblizi vesalima
zapravo je osoba koja je bila predmet zlocina tako
da je ubica prilicno siguran i zasticen, kao i naizgled
potpuno bez motiva da izvrsi zlocin. Iako je ubica
jako dobro, pedantno i precizno razradio svoj plan
i iako je racunao na svaku mogucu sitnicu - nije
mogao da zna dve bitne stvari - da ce se pojaviti
advokat Trivs sa svojom pricom koja moze skrenuti
paznju na njega, kao i to da bi u toj hladnoj, kisovitoj
septembarskoj noci moglo biti svedoka.
U obrascu "pristizanja" na buduce mesto
zlocina i u formi opisivanja pojedinacnih likova
i pricanju njihovih prica pre pocetka kljucne, odnosno
zavrsne faze romana mozemo napraviti paralelu sa
romanom "Deset malih crnaca". U slucaju
tog romana deset ljudi koji se ne poznaju stizu
na jedno mesto sa ciljem da budu kaznjeni za zlocine
koje su pocinili u proslosti. Ovde, je takodje rec
o placanju greha iz proslosti ali se radi o grehu
samo jedne osobe, ali se takodje svi oni, neko planski,
a neko ne srecu na istom mestu. I svako od njih
ima neku svoju pricu.
Tako da krece jedna velika igranka bez prestanka
u nasim razmisljanjima dok citamo roman. Svi mogu
biti krivi. Neko je negde mogao da stigne, imao
je priliku i motiv, neko je imao alibi, neko nije.
Svi dokazi su u pocetku vodili samo do jedne osobe
ali je ona kasnije oslobodjena svih sumnji da bi
krivica posle pala na drugoga. Mislim da bi Herkul
Poaro uzivao u resavanju ovog zlocina. I ne znajuci
za to, njegova opsesivna potreba za tim da stvari
moraju biti simetricne dace naredniku Betlu dobar
trag da pronadje pravo sredstvo kojim je izvrsen
zlocin obzirom da je prvobitno pronadjeno sredstvo
izvrsenja zlocina bilo podmetnuto. A naredniku Betlu,
kome se opet nije dalo da se odmori, pomogao je
i nedavni slucaj koji je imao sa cerkom i tada je
zaista i shvatio zasto sve stvari moraju neminovno
da imaju neko znacenje. Pa cak je i Angus Mek Virter
shvatio da ima razloga da zivi. Te noci dok je stajao
sam na steni i posmatrao okolinu desilo se ubistvo.
Sta je on to video sto ce nekome spasiti zivot?
I tako za njega prica ima sretan kraj - dobio je
dobro placen posao, osnazio svoje samopouzdanje
a i kao na kraju svakog Agatinog romana gde neko
nalazi ljubav svog zivota - ovoga puta to je snaslo
takodje gospodina Mek Virtera.
Za mene licno, ovo je jedan od boljih romana Agate
Kristi i potpuno neopravdano se iskljucuje iz popisa
njenih najboljih romana kada se oni navode u raznim
tekstovima o njoj. U ovom ponovnoom iscitavanju
njenih knjiga posle vise od deset godina iznova
pronalazim neke nove kvalitete i pravim svoju novu
listu favorita. Ovaj roman ce nesumnjivo ostati
na toj listi.
***
UKOLIKO
STE NEDAVNO PROCITALI OVU KNJIGU I ZELITE SA NAMA
DA PODELITE VASE UTISKE - UCINITE TO ODMAH... KLIKNITE
OVDE I POSALJITE NAM KRATAK SADRZAJ, UTISAK,
KOMENTAR...
UKOLIKO IMATE OVU KNJIGU KAO
NEKO YU (cro-ser-bih-slo-cg-mak) IZDANJE, A MI NEMAMO
TAJ OMOT PRIKAZAN NA OVOJ STRANICI, MOLIMO VAS DA
UKOLIKO IMATE MOGUCNOSTI DA NAM GA SKENIRATE I POSALJETE
NA NAS KAKO BISMO DOPUNILI OVU STRANICU