Pred nama je
jedan od romana Agate Kristi ciju pricu pratimo
kroz pripovedanje kapetana Artura Hejstingsa, Poaroovog
najboljeg prijatelja. Na samom pocetku romana, dok
razgovara sa svojom mladom saputnicom u vozu, on
joj objasnjava: "...
Dijelim stan s jednim vrlo zanimljivim covjekom.
On je Belgijanac - bivsi detektiv. Smjestio se u
Londonu kao privatni detektiv i ide mu izvanredno
dobro..." Ni slutio
nije, a ni mi sa njim, citajuci te prve stranice
da ce upravo ona biti zena njegovog zivota koju
ce uskoro odvesti pred oltar. I to opet zahvaljujuci
Poaroou.
Vec sledeceg jutra, dok se spremao
da doruckuje sa Poaroom... on nam ga u ovom romanu
opisuje: "... Herculea
Poirota vec sam opisao u nekoj drugoj prilici. Kakav
izuzetan mali covjek! Visina metar i sezdeset, glava
jajasta oblika malo nagnuta u stranu, oci koje zrace
zelenim sjajem kad je uzbudjen, ukruceni brkovi
po vojnickoj modi, utjelovljenje same otmjenosti!
Kicoska i ulickana pojava. Posjedovao je nepokolebljivu
sklonost k redu. Taj bi covjeculjak neizmjerno patio
kad bi uocio neki krivo stavljeni ukras ili zrno
prasine ili neku sitnu neurednost na necijoj odjeci,
i tako bi bilo sve dok ne bi dao oduska svojim osjecajima
i popravio stvar. "Red" i "Sustav"
bili su njegovi bogovi. Gajio je odredjeni prezir
prema opipljivim dokazima kao sto su otisci stopala
ili pepeo od cigarete i tvrdio bi kako oni - sami
po sebi - ne bi dostajali da neki detektiv rijesi
slucaj. U takvoj bi prilici gotovo pretjerano samodopadno
potapsao vrh jajolike glave i s uzitkom primijetio:
- Pravi posao dolazi iznutra. lz malih sivih stanica
zapamtite, uvijek iz malih sivih stanica, mon ami..."
Nisu ni slutili da ce odmah posle
dorucka, nakon sto je Poaro procitao svoju jutarnju
postu prihvatiti novi slucaj i krenuti ponovo put
Francuske iz koje se kapetan Hejstings upravo vratio...
Cuveni bogatas Reno, koji je imetak stekao na juznoamerickom
kontinentu, pisao je Poarou trazeci njegove usluge...
Sumnjao je da mu je vec neko vreme zivot u opasnosti...
I bice u pravu... Iako su krenuli istog dana, Poaro
i Hejstings ce stici prekasno u njegovu vilu...
ali u svakom slucaju na vreme da zajedno sa francuskim
istraziteljima krenu u zajednicki poduhvat razotkrivanja
jos jednog zlocina. Poaro na licu mesta zatice komesara
Beksa sa kojim je jos pre saradjivao na nekom slucaju...
a ocekuje se i inspektor Ziro, koji ce mu biti neposredni
saradnik... Njihovo zajednicko istrazivanje dace
neki poseban francuski sarm celom slucaju jer ce
njih dvojica biti u stalnom "nadmudrivanju"
tokom istrage...
Pokojni gospodin Reno koji je strahujuci
za svoj zivot pisao i pozvao Poaroa, ubijen je na
krajnje neobican i surov nacin. Njegovo telo pronadjeno
je ujutru probodeno nozem s ledja u sveze iskopanom
grobu na golf terenu koji se nalazi odmah pored
granice njegovog imanja a njegova zena nadjena je
vezana u svojoj sobi... Pronicljivo oko Herkula
Poaroa primetice jednu neobicnu pojedinost pri pogledu
na telo mrtvog coveka... No, prvobitna teorija o
provalnicima pada u vodu dolaskom Poaroa i nakon
njegove price da je gospodin Reno imao odredjene
strahove da bi mu se nesto moglo dogoditi. Njegova
zena kada je dosla sebi od soka saznavsi da joj
je muz ubijen ispricala je da su dva maskirana coveka
upala u njihovu sobu, nju su vezali a muza joj odveli.
Do ujutru, dok je posluga nije pronasla vezanu,
nista nije znala o njemu... Njeno iskreno ocajanje
i bol pri pogledu na telo mrtvog muza govore Poarou
da ona nije nikako mogla biti umesana u sve to...
No, da li je moguce da sve to ipak samo dobra gluma...
Od posluge saznaju da je gospodina
Renoa vecerima znala posecivati madam Dobrej, njihova
komsinica iz susedne vile koja je zivela sama sa
cerkom a koju je uvek docekivao on licno kada bi
mu se zena povukla u svoju sobu... Inspektor sumnja
da je pokojni gospodin Reno bio sa njom u tajnoj
vezi... ali opet ne veruje da njegova zena nije
znala za njene kasne vecernje posete... S druge
strane, posluga mu saopstava da ga je sinoc takodje
posetila jedna dama... ali nisu bas sigurni da se
radi o madam Dobrej... Bila je to neka druga zena...
U dzepu ubijenog pronalaze i ljubavno pismo zene
potpisane kao "Bella" u kome mu ona, doduse
saljivo, preti da ce ga ubiti ako je ostavi... Da
li je te veceri uoci ubistva Bella bila kod njega...?
Ili je u pitanju opet neka treca zena...?
Osim jednog poveceg iznosa koji je
testamentom ostavio svom vernom sekretaru, sav ostali
imetak nasledjuje njegova zena... sto moze biti
nezgodno za njegovog odraslog sina koji je time
stavljen u zavistan polozaj od majke... Na podu
dnevne sobe nalaze komadic papira koji je ocito
bio deo napisanog pa pocepanog ceka i na njemu napisano
"Duveen"... Kome je napisao cek, pa se
predomislio...? Ili ga je osoba koja ga je dobila
od njega pocepala iz nekog razloga... Da li je to
bila tajanstvena dama koja ga je vece uoci ubistva
posetila...? Pol Reno je ubijen nozem koji je pripadao
njegovoj zeni. Ona ga je, pak, dobila na poklon
od sina koji joj ga je doneo kao suvenir iz rata...
Njihov sin, je po ocevom nalogu, dan pre ubistva
poslovno otputovao za Juznu Ameriku... Istrazitelji
se odlucuju saznati nesto vise o njegovim poznanicima
i poslovima koje je imao u Juznoj Americi...
Odlaze da posete i madam Dobrej.
O njoj je policija saznala je da je ona zena osrednjih
prihoda a da je u poslednje vreme polagala velike
sume novca u banku... Nije li po sredi mozda bila
ucena i nije li njen odnos sa pokojnikom bio "poslovne"
prirode... Nije li ona mozda znala neku njegovu
tajnu iz proslosti... Poaro je zamisljen posle susreta
sa njom... Odnekud mu je bila jako poznata... Ali,
odakle...? Ona sa cerkom ovde zivi vec vise od dvadeset
godina... Poaro je zbunjen ali je siguran da ne
gresi... Iznenada, gotovo na licu mesta gde je izvrseno
ubistvo, kapetan Hejstings zatice svoju mladu saputnicu
iz voza koju je upoznao pre nekoliko dana... Ona
je vise nego odusevljena sto ga srece a posebno
kada cuje razloge njegovog boravka u malom francuskom
gradu i trazi od njega da joj isprica sve detalje...
da joj pokaze mrtvo telo, da vidi noz kojim je ubijen...
Moze li joj Hejsting verovati... ali on ipak resava
da ispuni njene zelje... Ali, otkuda ona bas tu
kada mu je u vozu rekla da ide u drugom pravcu...?
I dok policija na sve moguce nacine
pokusava da sazna ko je tajanstvena "Bella"
i da li je ona i Bella Duveen... ne sluteci koliko
im je ona zapravo blizu... i ko je uopste ona...
iznenada se pojavljuje i sin pokojnog Renoa koji
uopste nije u Juznoj Americi kako se pretpostavljalo...
Da li njegova svadja sa ocem noc uoci ubistva znaci
nesto vise i nije li mladic umesan u sve to...
I dok se pred njima otvara bezbroj
pitanja... Poaro pokusava da odgonetne zasto je
gospodin Reno nadjen u kucnom ogrtacu nekoliko brojeva
vecem... zasto je rucni sat njegove zene zurio dva
sata... Zasto su kucna vrata bila otkljucana...
zasto posluga i pored drvenih stepenica koje su
uzasno skripale nije nista cula... kako je odjednom
nestao noz kojim je izvrsen zlocin... zasto je uopste
nestao kad na njemu nije bilo nikakvih otisaka...
gde ce taj noz kasnije biti pronadjen... da li je
u pitanju isti noz... da li postoje dva ista noza...
i ko je tajanstveni muskarac koji je ubrzo nadjen
proboden tim istim nozem nedaleko od mesta prvog
zlocina...?
Poaro traga za odgovorima na pitanja
zasto je gospodin Reno iznenada, dve nedelje pre
tragedije promenio svoj testament u korist zene,
ostavljajuci sina bez polovine nasledstva... zasto
o tome nije obavesten njegov sekretar koji je bio
upoznat sa sadrzajem predhodnog zavestanja... i
da li je tacno da nije bio upoznat ili on samo tako
kaze...
I dok se kapetan Hejstings sve vreme
divio savremenim metodama mladog inspektora Ziroa...
slucaj ce naravno resiti Poaro... izvrsice poredjenje
sa zlocinom koji se desio na gotovo istovetan nacin
pre vise od dvadeset godina i izvesce ispravne zakljucke...
s jednom vrlo bitnom razlikom... Inspektor Ziro,
sav ponosan hapsi jednu osobu... Poaro zna da je
on pogresio i zna da mora brzo da reaguje... jer
zna da ne sme pogresna osoba biti optuzena za ovaj
zlocin... ali prvi put u svojoj karijeri Agata nam
pokazuje i otvoreni sukob Poaroa i njegovog vernog
Hejstingsa koji braneci zenu koju, kako veruje,
iskreno voli, otvoreno staje na stranu protiv svog
velikog prijatelja... Hejstings ga opisuje u tim
trenucima: "... Pomno
sam ga pratio. Drzao se najnevinije i dubokoumno
je zurio u daljinu. Djelovao je previse miroljubivo
i dokono da bih bio spokojan. Znao sam kako je s
Poirotom: sto manje opasno izgleda, to je opasniji.
Njegovo me je mirovanje uznemiravalo..."
Poaro ne moze vise da trpi
nipodastavanja i omalovazavanja mladog francuskog
inspektora. On mu predlaze: "...Monsieur
Giraud, tijekom cijeloga slucaja vase je ponasanje
prema meni bilo namjerno uvredljivo. Potrebna vam
je pouka. Spreman sam kladiti se s vama za pet stotina
franaka da cu prije vas otkriti ubojicu monsieura
Renaulda. Pristajete li?..."
Usput Poaro mora da resava i ljubavne probleme svoj
prijatelja Hejstingsa... Ovaj je u ocaju jer ne
zna gde bi trazio mladu Dulcie u koju je beznadezno
zaljubljen... Poaro mu odgovara: "...
Ne uzbudujte se! Prepustite to Tati Poirotu. Naci
cu vam je, cim nadjem pet malih slobodnih minuta!..."
I tako je Paoro bio zasluzan za ljubav zivota njegovog
najboljeg prijatelja Hejstingsa... i za jos jednu,
na kraju, ostvarenu... i tako je i Hejstings sa
svojom Pepeljugom zavrsio u Juznoj Americi posecujuci
svog prijatelja Poaroa povremeno i upustajuci se
sa njim u cudesne avanture... A Poaro... pa, nista...
on je dobio onu opkladu...